Odluke koje počinju od sutra, ponedjeljka ili od Nove godine

Priznajte, u ogromnoj paleti, naći ćete ponešto i za sebe, a možda i više od ponešto. "Idem na dijetu, počinjem trčati, prestajem pušiti, ne jedem više slatkiše, počet ću raditi na nečemu što želim, biti ću bolja osoba, mislit ću pozitivno, odvajat ću novac u kasicu prasicu, postat ću osoba kakva želim postati." Kada? SUTRA! Ili, u ponedjeljak (što, izgovoreno u nedjelju opet znači SUTRA), ili u Novoj godini (što, izgovoreno dan prije famozne promjene kalendara, je također, SUTRA). Pa se u tom danas tako osokolimo i obavijestimo čitavu Županiju, svu rodbinu, (ovi samozatajni šute, ali sami sa sobom su isto tako samouvjereni), uživamo sigurni kako stiže to famozno sutra i briše se sva povijest, ustajemo kao nove osobe bez te svoje mane koje se želimo riješiti, ili s tom svojom novom kvalitetom koju želimo postići. Sutra je čitav svijet naš.

 Što se nadalje događa? Budimo se, boli nas glava baš u inat, pada glupa kiša u ime još većeg inata i još taj dan nam bude užasno grozan iz najvećeg inata. Pa zaključimo kako je to jednostavno loš dan i ne može se na tako loš dan početi s tako velikim stvarima. Onda se opet pojavi ono SUTRA. Ma mi ćemo to sutra. Sto posto. Sigurno. Ma kad vam ja to kažem.  To sutra se ponavlja kao nekakva mantra, pušete svijećice na torti, ulazite u Nove godine, nova desetljeća, čak se i stoljeće promijenilo za vrijeme vladavine vašeg utopijskog kralja zvanog SUTRA. To vaše sutra je savršeno. U vašoj glavi izgleda savršeno. To je savršen dan. Ustajete lagani, osjećate se izvanredno, temperatura zraka je idealna, nemate obaveza, nitko vas ne gnjavi, ništa vas ne zamara, ptičice cvrkuću, cvijeće se razliva u savršenim bojama i vi ostvarujete to što želite odjednom, kao da je to sutra osvanulo zamahujući čarobnim štapićem.

 Zatim se osvrnete na protekle dane, mjesece, godine i otužno shvatite (ako ste još uvijek živi kad shvatite, smatrajte se sretnikom, jer mnogi ne shvate i vrijeme ih proguta a da nisu shvatili) kako to vaše sutra ne postoji. Zbilja, jeste li ikada doživjeli da je netko rekao - "Osvanulo je prekrasno sutra." ili "Sutra nam je donijelo snijeg." Nema ga. Sutra je utopija. Utopija koja vas može koštati sreće, zdravlja, novaca, slobode, snova i života. To je opasna tvorevina vašeg uma. Sutra je Djed Božinjak koji ne postoji. Godot koji se ne pojavljuje. Žao mi je što vam to moram priopćiti. Ali, drago mi je ako bi to priopćenje moglo i meni i vama promijeniti život nabolje.

Sad kad smo utvrdili kako nam neće osvanuti naše famozno sutra, idemo se malo osvrnuti oko sebe. Postoje li ljudi koji su ostvarili te svoje odluke? Postoje! Super, sada hajdemo vidjeti kako i zašto. Za početak, krenite sada. Ne sutra, ne za pola godine. Sada, odmah, istog trena. Bez obzira što su vam možda okolnosti postavljene tako da nisu ni blizu idealnih. To vam je kao ono sa stablom. Kada je najbolje vrijeme za posaditi stablo? Prije deset godina! A kada je iduće najbolje vrijeme? SADA! Krenuli smo, sada nas čeka na početku "pišanje krvi" i probijanje znoja. Žao mi je, tako je, treba se vraški potruditi, stisnuti zube i pregrmiti. Zašto? Zato jer ako su naše tijelo i naš mozak dugo vremena živjeli s navikama kojih se želimo riješiti, na početku će se buniti i mi ćemo to morati izdržati. Potrebno je oko mjesec dana (ako su i dva, ništa strašno) da se mozak oslobodi određene navike. Nakon toga, stvari postaju mnogo lakše i nakon nekog vremena potpuno smo slobodni

.

Lijepo je biti slobodan. Isto tako, ako želimo steći nove navike, potrebno je vrijeme kako bi te navike postale dio nas. Uzmimo za primjer trčanje maratona. Ako nikada niste trčali, početni koraci će biti spori, traljavi, zapuhat ćete se, bit će vam užasno teško, no iz dana u dan, trčat ćete sve više, brže i lakše.  Jednog  ćete dana otrčati bez ikakvog problema i razmišljanja jer će to trčanje biti dio vas. To će se sve dogoditi samo ako krenete sada. Vi to možete, to nije uopće upitno, samo krenite. Što se tiče posrtanja, ono je normalno. Greške su sastavni dio života. Kada posrnete, ustanite i samo nastavite gdje ste stali. Odustajanje nema smisla, to vam je kao da vraćate već odgledan loš film unatrag i gledate ga neprestano iznova pa opet premotavate. A znate mu već i početak i sredinu i kraj. Poanta nije u gledanju lošeg starog filma iznova i iznova. Poanta je u stvaranju novog, boljeg filma s jačim bojama, boljim zvukom i kvalitetnijom radnjom. A redateljsku palice držite samo vi. Stoga, ne čekajte ni jedne jedine sekunde i krenite. Sada, ne sutra!