Kada shvatiš... ( predrasude, zavist i ostale pizdarije)

Kada shvatiš kako nečije puno, ne znači tvoje malo. Kada shvatiš kako nečije drugačije ne znači tvoje ugroženo. Kada shvatiš kako nečije ispravno ne znači tvoje krivo. Kada shvatiš kako se ni s kime ne bi trebao uspoređivati, osim tu i tamo baciti pogled na sebe od jučer i na sebe od danas.

Kada shvatiš kako nečija pobjeda ne znači tvoj poraz. Kada shvatiš kako nečije bogatstvo, ne znači tvoje siromaštvo. U bilo kojoj definiciji bogatstva. Kada shvatiš kako te nečije vanjsko obilježje, drugačije od tvojeg, ničime ne ugrožava. Niti nema ikakve veze s time, čije je ispravnije. Tvoje ili njegovo. Jer smo na putovanju života i svačiji put ima svoje jedinstvene lekcije. Onda znaš kako nema prepisivanja. Ne možeš prepisivati odgovore na drugačija pitanja. Nisi tu kako bi prepisivao. Tu si kako bi uživao u istraživanju, iskustvima vlastitih pitanja. Tu pucaju sve predrasude. Jer im nema mjesta.

Svi smo satkani od iste osnovne unutarnje esencije, s ciljem kako se ta esencija u svakome od nas razvije u jedan autentičan miris. Svi smo u suštini isti, a opet svi smo različiti. To je ono što buni, to je ono gdje nastaju zavist, predrasude i ostale pizdarije koje nas spriječavaju onoga što bismo mogli. Živjeti raj na Zemlji. Samo kada bismo shvatili neke stvari. Uistinu, jedino je čovjekova ludost uspjela proizvesti sto Bogova, nazvati ih različitim imenima i naposlijetku voditi sulude ratove u to ime. Samo je ljudska ludost uspjela razdvojiti iste otkucaje srca, proizišle od jednog Tvorca i podijeliti ih na što više osnova. Nacionalnih, rasnih, klasnih, spolnih, jezičnih, prehrambenih, neistomišljeničkih, nastavite do unedogled i voditi ratove u ime svih njih. Širiti mržnju, netrepeljivost i ostale pizdarije. 

Nije Bog proizveo patnju, čovjek ju proizvodi. Mi smo tu slobodnih ruku, s pravom izbora.  To je najveći izraz ljubavi kojeg nam Je mogao dati. Mogućnost biranja. Možda bismo mogli, ako smo se više umorili od jednog načina, početi birati drugi. Naša ljudska ludost često bira strah umjesto ljubavi. 

Kažu pametni ljudi kako je definicija budale „ raditi istu stvar iznova i iznova, a očekivati drugačiji rezultat“. Nije li vrijeme kako bismo shvatili kako ono isto iznutra što svi posjedujemo, a kuca u prsima nije tu u ime podjela, već u ime ljubavi? Možda tada ne bismo više čekali smrt, već živjeli Raj ovdje i sada. Jednom i hoćemo, sigurna sam. Kada nas izmore, unište, pa ponovno u ime ljubavi stvore, sve ove sulude igre ega.