Ne pada mi više napamet

 Ne pada mi više napamet ikome se opravdavati ili objašnjavati za krive slike ili percepcije sebe ili svoga života. Niti mi apsolutno više pada napamet kako bi me te iskrivljene slike trebale nešto suviše pogađati ili dirati.Sasvim sam izgubila potrebu za objašnjavanjem. Smatram to gubitkom svog dragocjenog vremena. Kao i pretjerane usiljene komunikacije s ljudima s kojima bih kao nešto „morala“. Ma ne bih ja ama baš ništa morala. Osim onoga što želim. Ili što odlučim kako hoću. 

Ne pada mi sigurno više napamet, prodavati se za „sitne pare“ ikome, u ime bilo čega. Najviše od svega, ne pada mi napamet više ikada, zbog ikoga glumiti nešto što nisam. Pogotovo sam odlučila kako više nikada neću manje sjati jer nekome moj sjaj bode oči. Ne pada mi napamet ikada više, pristati na manipulacije ili na serviranja ičeg manjeg od onoga što zaslužujem. 

Prestala sam previše slušati tuđe riječi, sada puno više gledam i osjećam što je iza tih riječi i sve mi postaje jasnije. Nema tih novaca ili manipulacija ovoga svijeta, za koje bih više sebe dala ispod cijene. Postala sam si previše važna. Postala sam si najvažnija i ne pada mi napamet, ispričavati se zbog toga. Više nikada i više nikome. Isto tako, nikada se više neću ispričavati niti opravdavati, kamoli osjećati čudno jer nekome smetaju stvari poput, moje sreće kada nekome pomognem, moje oduševljenosti malim stvarima, mog slobodnog i nasmijanog prošetavanja po ulici u odjeći koja mi se sviđa. 

Apsolutno mi više ne pada napamet praviti se kako ne osjećam ono što osjećam, ne plakati kada mi se plače ili ne smijati se kada mi se smije. Svakako sam odlučila govoriti kada mi se govori, šutjeti kada mi se šuti, misliti što mi se misli i odlučivati što mi se odlučuje. Ne javljati se kome mi se ne javlja, javljati kome mi se javlja. Raditi ono što volim i sanjati snove kakve sanjam. Plesati po suncu, plakati po kiši. Očarati se i razočarati. Smatrati svoju senzibilnost vrlinom, svoje osjećaje hrabrošću. Ne pada mi sigurno više napamet osuđivati ili prosuđivati tuđe odluke. Isto tako više nikome ne dam zabadanje nosa ili utjecanje na moje.

 Pravo na slobodu, pravo na sreću, pravo na individualnost. Upravo sada i da, upravo u ovom svijetu. Pravo na koračanje mojim putem. Pravo na sreću, radost, suze, padove i dizanja po istom. Pravo na višestruke orgazme. Pravo na neglasanja na političkim izborima. Pravo na vlastitu playlistu. Ne pada mi napamet objašnjavati se niti ispričavati. Više nikada i više nikome. Jer sam si postala važna i previše volim svoj život. Ne pada mi više napamet ijedne jedincate sekunde živjeti sjenke očekivanja tuđih života. Tu sam da nosim sebe najbolje i najljepše što umijem. Pada mi svakako napamet, koračati tom svojom stazom hrabro i nasmijano. S vjerom. Bez da se ikome objašnjavam.