Dati ili ne dati, pitanje je sad

Sve se nešto razmišljam u zadnje vrijeme o ovoj temi. Ovo je stvar u vezi koje mnogi, vjerujem, imaju nedoumice. Koliko ste puta bili ljuti i razočarani jer ste dali, pa vam se  posralo po glavi? Ljubav, podršku, pomoć, razumijevanje, strpljive pozive usred noći. Zagrljaje dok je boljelo, podršku kada ni sami nisu vjerovali u sebe. Uskakanje, preskakanje preko ograda, kada su vas i same boljele noge i nije vam bilo nešto suviše do skakanja. Ipak, jeste, jer je to nekako dio vas. Punog i razigranog srca.

Zatim vas je šokiralo kada ste na samo jedan upit nečega sličnog dobili odjeb i nogu u guzicu. Pa čitam sve češće naslove. Čuvaj se, ne davaj se, štedi se. Voli se i poštuj se, na način da se sačuvaš. Sjetiš se zatim, koliko ti je trebalo vremena kako bi oprostio. Pun kofer i više od toga. Naposlijetku si shvatio kako nisi opraštao njima, već sebi. Za svoju ludost i svoja očekivanja. Kojih ne treba biti. Naučio si lekciju. Dati ili ne dati, odluka je tvoja. Kada odlučiš dati, jedino zdravo davanje je davanje bez očekivanja povrata. Bez ikakvog očekivanja. Daješ ono što sam odlučiš dati i daješ zbog radosti davanja. Naposlijetku shvatiš kako sve što daješ, daješ jer imaš, što je sjajna spoznaja. Sve što daješ, tvoje je.

Putem si možda i zaboravio kako se sve što si dao vraćalo, samo od nekih drugih ljudi i iz nekakvih drugih situacija. Dobio si točno kada je trebalo, upravo ono što si trebao. Zaključak je kako se ipak ono što daješ vrti i naposlijetku vraća tebi. Samo trebaš izbaciti iz glave očekivanja i sulude ideje, kada, kako i od koga. Te stvari se odvijaju nekakvim drugim putevima, koje ne trebaš sasvim shvaćati.

Svakako, nije ti bilo ugodno dok ovo sve nisi znao, dok si stajao prepun gorčine, ljutnje i neoprosta. Koji su na kraju krajeva, uništavali jedino i isključivo tebe. Sada znaš, kako ne treba gledati u jednom smjeru. Slika je široka. Shvatio si to u trenutcima kada je oko tebe bio mrak i došao je netko neočekivan te upalio svjetlo. Shvatio si to kada su te obgrlile ruke ne onoga od koga si očekivao, već onoga tko je dao zagrljaj kada ti je najviše trebao. Nekog sasvim drugog. Sada znaš kako se krug zasigurno vrti i jedino što trebaš jest, ne postavljati uvjete u tom vrćenju. Siguran kako ćeš uvijek dobiti ono što ti je potrebno.

Bez obzira na to, osjećaš kako ti je trebalo dosta unutarnje borbe, a te su borbe najteže, kako bi oprostio. Sebi, ponavljam, naposlijetku. Zbog svojih suludih očekivanja Bio si izmoren do posljednjeg atoma bića kako bi riješio te unutarnje borbe sa samim sobom. Kako bi sebi oprostio zbog svih tih očekivanja i zacijelio sve potrgane komadiće nastale u tim razočaranjima. Krpao si srce, tražio mu komadiće svuda naokolo. Dugo je trebalo kako bi ga sastavio. Tražio si izgubljen osmijeh, dugo je trebalo kako bi ga pronašao. Još duže je trebalo dok si izbacio iz sebe sve otrove emocija nastale posredstvom vlastitih suludih očekivanja.

Sada je sve savršeno. Umro si i iznova se rodio. Potpuno nov, svjež i drugačiji, potpuno drugačiji. Međutim, opet stojiš pred istim pitanjem. Što sada? Dati ili ne dati? Zar ćeš si opet dopustiti krpanje samoga sebe? Bolno umiranje i ponovno rađanje? Nisu to nimalo ugodni bolovi. Što ćemo sada s ovim naslovima: Sačuvaj se!

Zatim u nekoliko zaredanih dana slušaš kako je umro ovaj, onaj i taj. Ova, ona i ta. Poneki tvojih godina, poneki koju godinu stariji, poneki koje desetljeće mlađi. Odjednom, iznenada, neočekivano. Vjerojatno je ovo poruka.

Za što se čuvati, jesi li tu kako bi se čuvao? Nisi. Znam kako postoji šansa kako ćeš se ponovno možda jednoga dana šivati, tražiti komadiće srca po podu i znojiti umirući dok si živ. Opet i sam znaš kako si svakoga puta uspio. Nakon umiranja, roditi se, jači i bolji. Nije li vrijedilo? Vrijedilo je. Boljelo je do samog pakla i unatrag, ali svaka milisekunda bola je vrijedila.  Zatim se sjeti kako se sve uvijek vraćalo, samo iz nekih drugih izvora. Uvijek si dobio točno ono što si trebao i kada si trebao.

Stoga je odgovor na pitanje dati ili ne dati, sasvim jasan. Dati, sve najbolje što imaš iz sebe, a potrebno je. Nisi tu kako bi se čuvao, tu si kako bi bio i dao. Sve što možeš, imaš i znaš. Ovaj put, lekciju si naučio, bez očekivanja. Povremeno se odmori, to je uredu. Ne možeš biti sve stvari svim ljudima, to je također uredu. No, čuvati se zbog straha ili gorjeti? Za ovo pitanje nemaš niti vremena. Očito je. Nisi tu kako bi se sačuvao, tu si kako bi gorio. Jer tvoje svjetlo osvjetljava čitavu planetu.