Priča o dojenju i nedojenju

U današnje vrijeme trudnoća je nešto što zaokupira ženu do te mjere kako je ona tih devet mjeseci fokusirana samo na to da taj mali plod uspješno dođe do kraja svoje putanje. Razmišljamo o mnogo toga dok traje trudnoća. Da li je s djetetom sve uredu, jesmo li napravili sve pretrage, provjeravamo kako naše dijete izgleda, brinemo se hoćemo li se snaći s novim bićem pored sebe, hoćemo li mu pružiti sve što mu treba, hoćemo li znati što mu treba, kako ćemo pregurati taj bolni porod, itd.

Pitanje o prehrani novorođenčeta rijetko koja majka postavlja za vrijeme trudnoće. Zašto? Zbog toga jer se smatra kako se to podrazumijeva i kako to ide samo od sebe. Naime, ako pohađate Tečaj za trudnice, dobit ćete kratku i jasnu informaciju o tome kako je za vas i vaše dijete najbolje dojenje (što je točno), te informaciju o tome kako zanemariv postotak žena ne može dojiti zbog nekakvih zdravstvenih problema, toliko zanemariv da nema šanse kako baš vi spadate u tu skupinu, te kako su majke koje ne doje, jednostavno lijene (što nije točno). Steći ćete dojam kako je dojenje nešto što ide samo od sebe. Bože moj, životinje doje, to je tako prirodno, spontano i tako dalje. Krivo, jako krivo! Životinje doje, ali životinjama nitko ne govori s jedne strane - ti si lijena ako ne dojiš kao od šale ili - daj djetetu bočicu, ti nemaš mlijeka, kao ni tvoja majka, s druge strane. Možda postoje žene kojima je to išlo zbilja od prvog dana bez ikakvog problema, prirodno i spontano. Međutim, ovo pišem zbog žena kojima, poput mene, neće ići ispočetka baš tako glatko. Dakle, zadnje što mogu reći za sebe je kako sam lijena, isto tako smatram kako sve one žene koje nisu dojile isto tako nisu lijene. Već nisu informirane i pod pritiskom su.

Kada se sjetim poroda, nemam traumatična iskustva, kod mene je to išlo kao podmazano. Kada se sjetim svoja prva dva pokušaja dojenja u kojima sam iscrpila sve svoje psihofizičke snage, da bih dojila svega puna dva mjeseca, pa plačući kupovala adaptirano mlijeko, moram priznati, kako su to za mene dobrim dijelom traumatična iskustva. Svoje treće dijete sam dojila uspješno. Kako se to dogodilo?

Dogodilo se pa sam se informirala, slušala svoje instinkte i nisam odustajala. Podijeliti ću sa vama male trikove koji bi vam, nadam se, mogli pomoći, ako kojim slučajem niste informirani, te nemate tehnike dojenja u malom prstu.

1. Rečenica koja je kod mene odigrala ključnu ulogu prema uspješnom dojenju, bila je: - DOJENJE NE BOLI. AKO BOLI, NEŠTO NIJE UREDU. Dok sam se previjala od bolova, pitajući medicinsko osoblje u bolnici držim li dijete u ispravnom položaju, odgovor je glasio - Da, mama, super vam ide. To vas malo boli sada dok se ne priviknete. Međutim, ne treba zamjerati ni njima jer imaju puno posla i vi ste zbilja jedan od mnogih "brojeva" koje to osoblje mora obići, a ni vama jer niste rekli kako vas luđački boli, što nije nešto na što biste se trebali privikavati. Dakle, ako vas luđački boli, to je znak kako vaše dijete nije pravilno postavljeno na dojku, samim time vas boli, a proizvodnja mlijeka se ne odvija. Pravilnim postavljanjem, vas ne boli, a mozak šalje tijelu signale kako treba nahraniti vaše dijete, te se mlijeko proizvodi. Dakle, Youtube ima super videa o tome kako pravilno postaviti dijete na dojku, pogledajte i vježbajte dok ne naučite.

2. DOJITE NA ZAHTJEV

Zbilja, postavljeno je nekakvo pravilo kako dijete treba dojiti svaka dva sata, međutim, ne funkcionira to baš tako. Dijete nije programirani robot. Neka djeca će imati periode kada će odspavati po nekoliko sati i periode kada će jesti svakih deset minuta. Bacite sat, davajte djetetu hranu svaki put kada traži, koliko god to često bilo. Bit će dana kada ćete imati osjećaj kako dijete stalno jede, izdržite te dane, prva dva mjeseca su po tom pitanju najgora, no dva mjeseca brzo prođu. Kako da ugodno prođu, pokušat ću objasnit u naredna dva trika.

3. DOJENJE U JAVNOSTI

Neću mnogo o ovome, uglavnom, dojila sam svuda i posvuda, u autu, u trgovačkom centru, na plaži, u čekaonici kod liječnika, itd. Povlače se mnoge rasprave o degutantnosti dojenja u javnosti, međutim same te rasprave su degutantne. Jer, žena koja doji, a da se ne pokriva (to nisam radila, nema šanse da prekrivam dijete i sebe na plus 40 vani, samo zato jer je nekome neugodno), ispada mnogima smeta. To sam uglavnom, po internetu iščitavala, osobno nisam nikada doživjela da je nekome smetalo. Činjenica je da kada žena doji, jako malo je toga otkriveno, bradavica je u djetetovim ustima, djetetova glava prekriva veći dio dojke i vidite jedan dio kože. Žena ne paradira i ne skida se sva gola da bi nekome bilo neugodno, ona samo hrani svoje dijete i pritom ne želi prestat živjeti, te se zabiti u mračnu sobicu, samo kako bi udovoljila nečijim mjerilima. U današnje vrijeme kada je golotinja svuda i posvuda, zgražati se nad djelićem kože koja je tog trena u funkciji prehrane jednog djeteta je sasvim licemjerno. Ljudi kojima smeta žena koja doji, imaju opciju okrenuti glavu, daleko praktičniju od premještanja, pokrivanja, skrivanja majke i djeteta. Dakle, činjenica što dojite vas ne treba privezati za sobicu, već se vaš život treba sasvim normalno odvijati.

4. KUĆA, GOSTI I TO

Ako ste iscrpljeni, bilo zbog dojenja, bilo zbog poroda, nespavanja, prvih nekoliko mjeseci, ne izigravajte superženu sa super moćima, napravite osnovne stvari po kući, odmarajte dok dojite, a ispočetka primajte goste koji će vam pomoći, ili one koji neće očekivati od vas ono što trenutno ne možete ili ne želite. Odmarajte dok dojite.

5. DIJETE JE GLADNO

Pojavit će se zabrinute bake, strine, tetke, susjede koje će svako djetetovo "kme" proglasiti znakom gladi te zahtjevati da ne izgladnjujete to malo stvorenje, te ga nahranite bočicom. Budite dovoljno mudre i znajte kako dijete ne plače samo zato što je gladno, već mu je možda hladno, vruće, dosadno, nos mu je začepljen, itd. Vaše mjerilo treba biti Svjetska zdravstvena organizacija koja je postavila 500 grama kao minimalan napredak dojenog djeteta u prvim mjesecima života, te djetetov pedijatar koji se ravna prema tom podatku, će vas obavijestiti zasigurno ako je zdravlje vašeg djeteta ugroženo, pa ćete mu u tom slučaju dati i bočicu. Nadalje, pojavit će se dobronamjerne majke koje će vam reći kako su njihove bebe mjesečno dobivale na težini pa i po dva kilograma, zaboravite i na to. Davno su prošla vremena kada su kolutovi oko trbuha bili znak općeg zdravlja organizma. Dijete raste i u širinu, ali i u dužinu, ne zaboravite to. I dok je zadovoljno, zdravo i sretno, ako dobiva samo onih 500 grama na mjesec, to je to. Ne jedemo svi jednako, pa tako ni bebe. Ako dijete nije napredovalo, te morate uvesti bočicu, nemojte skroz odustati od dojenja, podojite dijete, pa nakon toga dajte bočicu, tako ćete ga nahraniti, a mlijeko će se i dalje proizvoditi. Dakle, kombinirajte.

6. JA NEMAM MLIJEKO I MOJE MLIJEKO NIJE HRANJIVO

Možda ćete to čuti i kratko ću vam reći kako su to netočne izjave. Mlijeka možda nećete imati ako ne dojite na zahtjev. No, da nekome mlijeko nije hranjivo, to je zabluda. Vaše mlijeko je hranjivo i vaša beba će uzeti iz vašeg organizma apsolutno sve što joj je potrebno, te postoji jedino šansa kako će vama nedostajati vitamina i minerala, stoga, zdravo se hranite, te uzimajte po potrebi vitaminsko - mineralne dodatke prehrani.

7. AKO NEŠTO ZAPNE, POTRAŽITE STRUČNU POMOĆ

Možda u vašem gradu postoje tečajevi dojenja, posjetite ih, no ako ne postoje ili ih ne možete pohađati, imate na internetu kvalitetnu podršku, te potražite pomoć. Navest ću vam dvije stranice:

                             - Rodina SOS grupa za dojenje,

                             - Moja podrška dojenju - Tereza Kiš Miljković

 O udruzi „Roda“ sam čula dosta puta kako su radikalni, te time odbijaju majke. Moje iskustvo je bilo pozitivno, dobila sam konkretnu pomoć, nisam se upuštala u rasprave o dojenju i nedojenju kao znaku majke ili nemajke jer to prema mom življenju i nahođenju, nema nikakve veze sa zdravim razumom, pomogli su mi dosta puta u svezi praktičnih problema oko dojenja, i zbilja sam im zahvalna. Tražite pomoć i filtrirajte podatke, vi ste ti koji donosite konačne odluke. Vi ste ti koji ste majka i ako dojite ili ne dojite. U potpuno istoj mjeri. To valjda znate. Sretno!