Kad ću više ja ( za sve moje drage zabrinute "single" cure )

Znam, sve znam, vremena su se promijenila. Modernizirali smo se, žene stupaju u brak sve kasnije, no bez obzira na modernizaciju i pomaknute sveopće statističke dobne granice, ne mogu ne primijetiti ipak one dosta puta viđene scenarije.

Žena ste, prevalili ste tridesetu, donedavno vas uopće nije boljelo uho za sva ona bakina podbadanja kako vam je prošlo vrijeme, te nešto s vama debelo nije uredu, jer u njeno doba svaka koja je prevalila šesnaestu i bila single, već je društveno proglašavana "starom curom". Koji užasan naziv groznih baka. Kladim se kako su bake taj naziv smislile samo i čisto iz puke zavisti. No, polako vam se sve skupa počelo nakupljati. 

Tu je već trideseta prevaljena preko leđa, onaj sitniš više ni ne brojite, to nijedna žena ne broji, idete vani, vraćate se umorne jer vam polagano pada mrak na oči kada vam se učini kako se taj, donedavno vaš najdraži klub, polako pretvara u "dječji vrtić". Kada i kako se to dogodilo? Da dečka koji vam se upravo nasmiješio poželite zaustaviti te pitati osobnu iskaznicu jer niste baš previše sigurni da vas upravo planirani započeti razgovor neće odvesti iza rešetaka? A iskreno rečeno ni ona vaša potpetica od deset centimetara, na kojoj jedva hopsate, više nije zadnji krik mode, jer sve te curice vješto hodaju na 15 plus centimetara.

Stiže vam pozivnica za petnaestu obljetnicu mature, uzbuđeni ste, tražite cool odjeću, veselite se susretu s bivšim kolegama, jer ste prethodnu propustili zbog rada na karijeri i jako važnom projektu. Samouvjereno sjedate za stol, vaš turbo uzbuđeni osmijeh pada s lica nakon što je dvadeset cura vaše generacije upravo ponosno ispredstavljalo imena svoje djece, prelazeći bezobzirno preko vašeg pokušaja da im pričate o jako važnom i uspješnom poslovnom projektu na kojeg ste ponosni. Započinje priča o pelenama, vrtićima, školama, kupite se za prvi slobodni šank te dijelite pivo s nekadašnjim školskim kolegom, te se kunete kako ćete ga udaviti golim rukama, upusti li se i on u priču o pelenama. Nakon par rakijica, kupite se i odlazite doma. Palite već milijun puta odgledane epizode "Sex i grada", vaše tajno oružje, koje vam podigne moral svaki puta kada si pod pritiskom počnete postavljati blesava pitanja. I padate u šok. Da, ta hebena Carrie, ta vaša Carrie koja vam je bila uzor i ponos, pokleknula je. Ne možete vjerovati! Uzimate čaše i bacate ih o zid, liježete u prazan krevet i ubijate samu sebe do kraja. Gotovo je, dosta vam je više, ne želite biti samac više. Ispucali ste svako za u svojoj glavi i već ste ljuti te želite to sve odmah i sada. Pucate, pucate po šavovima. Već mjesecima idete na spojeve svih vrsta i oblika, raspitujete se što to točno muškarci vole, pomno birate odjeću koja bi mogla biti ona prava, učite o nekim novim temama koje će možda zanimati vašeg budućeg partnera. Brinete kakav ćete dojam ostaviti, morate biti ni previše divlji ni previše konzervativni, trebate treptati ovako ili onako. Sve ste naučili.Ostavljate dojam kako ste savršena ženica za skrašavanje. I uporno. Ništa. Već ste krenuli nazvati baku i reći joj da je u pravu, zamišljate se kako si zbavljate brdo mačaka za nekih dvadesetak godina, da, smislit ćete novu reklamu za Whiskas. Jer, eto nešto s vama nije u redu.

 S vama je sve uredu. Dapače, vi ste savršeni. Pobacajte svu onu pravu odjeću, sve one prave teme i savršene načine treptanja. Da vas nikad više nisam čula kako si postavljate pitanje: "Zašto se u mene nitko nije ludo zaljubio?". Vrijeme je da se istog ovog trena zaljubite same u sebe. Odmah, potpuno izbacite iz glave sve te gluposti kako trebate biti ovakvi ili onakvi. Budite, samo budite opušteno ono što jeste. Mislim, ona najbolja verzija sebe. Nemojte, pobogu zračiti očajnom energijom: "Tražim nekoga da se skrasim, pod hitno." Od toga muškarci bježe glavom bez obzira. Iskreno, i ja bih pobjegla. Potpalila bih noge gorivom i crta. Zračite energijom, onom istinitom, neglumećom energijom koja govori: "Zaljubljena sam u sebe, tko mi se želi pridružiti, može, tko ne želi, to mi niti najmanje ne smeta." Neke nam stvari dođu tek kada ih prestanemo očajnički tražiti, te kažemo:"Znaš što, više me uopće nije briga!".

Svakako, dok čekate, ( odnosno ne čekate, nikada i nikoga, kao što smo zaključili) lijepo se s guštom u miru naspavajte dok vas nitko ne gnjavi. Znajte kako je svaka ona obiteljska fotografija kojom su vam školske kolegice vadile mast na onoj proslavi, plod teške muke dok se svi namjeste, nitko ne urliče, nitko se nije zamazao i tako dalje. Ne brinite, doći će vama i taj princ ili konj, pa ćete ga poslati povremeno u tri p.m ..., dok se pravi gluh pa vas ne čuje kad govorite kako treba iznijeti smeće. Doći će vam i pelene, koje ne mirišu, vjerujte mi. Do svega toga se lijepo naspavajte. Može i za mene, neću se uopće buniti.