Ti si "teška"!

Koliko sam puta samo čula ovu riječ, ne mogu niti izraziti. Od djetinjstva, pa ju čujem sve do danas. Ranije nisam shvaćala o čemu se ovdje radi. Ti si „teška“! Pa te podsvjesno uvjere kako nešto s tobom nije uredu, totalno si nevoljiva. Slušaš to čitavog života i pitaš se što s tobom nije uredu.

Odjednom progledaš. Znate kad sam progledala? Autoimuna bolest, doktor me drži na stolu i ne zna čime će me više pokrpati! Izučava nove studije, nemoćan je. Evo te na stolu, organizma kojeg si dovela do krajnje granice, davajući sve onima koji su na sve to zahvaljivali rečenicom: „Ti si teška!“ Odlazim kući, ne znam što se više događa s tim mojim organizmom. Trpim nesnosne bolove, a ne postoji pilula koju mogu popiti kako bih si olakšala. Odjednom, uputim pitanje: „Treba mi netko neka me zagrli! Nikad se nisam osjećala gore, ne znam hoću li preživjeti do ujutro.“ Dobivam hladan odgovor: „Kako očekuješ neka te zagrlim kad si putem svašta izgovorila?“ i ruku koja se ne pomiče s vlastitog tijela. Zagrcam jastuk suzama i unutar sebe razgovaram s Bogom ili kako god ga želite nazvati. „ Što je ovo? Kakve su ovo ljubavi čitavog mog života? Teška svima, otkad sam se rodila.“ Odjednom osjetim nevidljiv, čvrst zagrljaj i osjećaj ljubavi kakav nikad ranije, od nijednog stvorenja nisam doživjela. Osim od djece. Zatim unutar sebe čujem: „ Ja te volim! Da, baš sada, baš takvu, u tvom najgorem stanju u životu. Ja te volim i nisi teška. Predivna si!“ Usnem s neopisivim osjećajem ljubavi i lakoćom.Ujutro ustajem, vozim se sama do doktorice, na njeno čuđenje kako uopće funkcioniram s ovakvim nalazom, veselo odgovaram: „Ne brinite, uskoro će se nalaz promijeniti!“

Promijenio se. Kad sam shvatila. Rođena sam takva pa osjetim, ono iza izgovorenih riječi. Tu nastaje problem, ti reci što god hoćeš, ja te uvijek osjetim iza svih skucanih i pripremljenih riječi.Zato u životu najviše cijenim ljude koji me mogu gledati u oči. Rođena sam takva pa otvoreno i bez straha kažem istinu koju se i sami sebi boje reći. Pa bježe od sebe, onda se pojavim ja i kažem, počesto: „Nije meni problem što lažeš mene, samo vidi sa sobom lažeš li sebe!“ Rođena sam osjetljiva van svake mjere i hrabra van svake mjere. Pa čitam manipulaciju ispod naziva ljubavi, laž ispod upakirane istine, skrhanu nutrinu ispod čeličnih mišića samovažnosti. Opet pristupim s ljubavlju i namjerom neka pomognem. Međutim, shvatila sam kako nema previše smisla. Pokušaj spašavanja brodova koji se sami ne žele spasiti. Zašto? Jer ako se netko ne želi spasiti, jedino što ćeš postići jest povući i sebe na dno. Za to nećeš nikada dobiti „hvala“, već ćeš dobiti „teška si“. „Teška si“ jer si previše duboka i ja se ne znam nositi s tim. Teška si jer me pokušavaš suočiti s istinom od koje i sam bježim. Teška si jer palim tv čim uđem u kuću, okružujem se hrpom ljudi i ispraznih razgovora, samo neka ne ostanem sam sa sobom. Dok ti satima možeš u tišini boraviti sama sa sobom. Zašto? Jer sam dovoljno „teška“ i duboka pa se ne lažem. Mogu biti sama sa sobom. Kad ne bih mogla, sasvim bi licemjerno bilo izjaviti kako volim biti s bilo kim. Ta tko biva s nekim ugodan, ako ne može sa sobom.

Dosta je ljudi prošlo kroz moj život, sve od djetinjstva, pa će proći i do smrti, kojima ću biti „teška“. Jer površine nikada neće moći zaroniti u dubine. Svi ti kojima sam bila „teška“ su oni kojih sam lišila barem 80 posto svoje težine. Nakon naučenih lekcija lišavam ih sto posto svoje „težine“. Tragično je što nisu svjesni kako ih to lišavanje zakida svog blaga koje se u meni nalazi. Ta dubine su mjerene veličinom rupe. Naizgled se čini lakše biti površan, samo naizgled. To je najveća varka u koju se mnogi uvjeravaju. Umiru ne upoznajući vlastite dubine, kamoli bi imali hrabrosti gledati u tuđe.

 Priznajem, mnogima sam „teška“, jer su „teški“ sami sebi. Jedino nisam „teška“ djeci i nekolicini svojih prijatelja koji su upoznali sto posto moje težine. Nikada nisu izjavili kako sam „teška“, jer su svjesni koliko ispred mene mogu biti potpuno goli i bez maski. Jer su svjesni koliko je u meni „težine“, toliko je i bogatstva. To je nešto čega se ne žele lišiti u životu, ta to se rijetko ima prilike imati u životu. Zato poznaju moju vrijednost i cijene me poput rijetkog dijamanta. Baš kao i djeca. Ponekad se umorim, jer me djeca prate kao što pčele prate med. No, ne trebam se lagati, ponosim se time i uživam u tome. Kada bih birala hoće li mi vrijednost određivati odrasli koji su „teški“ i nevoljivi sami sebi ili djeca koja imaju prirodan njuh za prave stvari, odabrala bih svakako ovo što sam dobila!

Ne vjerujte nikada ako vam netko kaže kako ste „teški“ za voljeti, upoznajte sebe, ostat ćete zapanjeni ljubavlju i bogatstvom koje se skriva u vama. Ljubavlju Onoga koji vas je poslao upravo takve i voli vas neizmjernom lakoćom. Cijenite ljude koji vide vašu vrijednost, ta vi ste osoba ispred koje se može biti gol bez ijedne „maske“, voljen do srži upravo takav. Vi niste „teški“, vi ste rijetkost i bogatstvo ovoga svijeta. Koji bi bio puno ljepše mjesto kada bi nas bilo više ovako „teških“.