Što južnije to tužnije ili obrnuto?

Splitska županija od Zadarske nije pretjerano udaljena u kilometrima. Kao doseljenik iz prve u drugu, primjećujem kako se ipak osjeti znatna razlika u onom dalmatinskom temperamentu, koji je iako kilometražom malene udaljenosti, temperamentom ipak malo više odskače. Zadar je predivan grad, meni osobno i Zagreb, no onaj pravi dalmatinski štih znatno otpada što se penješ sjevernije.

Na primjer, u Zadru sam već naviknuta kako se širok osmijeh prolaznicima jer si dobre volje, veselo ćaskanje s usputnim nepoznatim prolaznicima vrlo vjerojatno mogu protumačiti ili kao znak ludila ili kao znak upucavanja. Sad pokušajte zamisliti što misle kad ja nekoj lijepoj curi iz čista mira upadnem: „Baš si predivna!“ Samo zato što cura jest predivna. Njima je to šok, neumjesno i nekulturno. Muškarcima mi stoga ne pada napamet, ne uvaljuje mi se u Bože oprosti, sranja. Valjda bi bilo umjesno kada bih zarežala na curu jer je eto predivna, a ja se eto nisam jutros stigla niti počešljati, bacila kakav neistinit trač i eto ga. Izraz poštenja na nivou, nema što! Kako god, nahebao si. Svakako, ne opterećujem se. Ne treba ni pričati o tome kako se nekakvo impulzivno „Aj u p.m.“ svakako protumači kao znak nekulture, ludila, bezobrazluka ili ne znam ti ni ja čega. Bez obzira što je to trenutna reakcija, izraz temperamenta, teško se oprašta. Dok se ono što ja malo teže opraštam, a ovdje je normalno, smatra dobrim odgojem. A to je, jedno misli, drugo govori, treće radi,...nastavi niz.

Kako god, naviknula sam. Poštujem tuđe, zadržavam svoje. Svakako mi se i temperament umirio od onih studentskih dana kada su me znali zaustavljati uz izjave: „ Majke mi, ti kao da si Talijanka! Prestani mahati rukama dok pričaš i praviti grimase. Smiri se.“ Dobrano sam se smirila, no ne mogu lagati kako mi dušu nahrane ljetne posjete svojoj domicilnoj Županiji. Temperament mi se, koliko toliko, prilagodio. 

No, kad spustim kufere na tlo, udahnem ponovno zrak svog dobrog, starog temperamenta i tih nekoliko tjedana ili dana, dišem punu sebe. Opušteno. Čim kročim u kuću svoje prijateljice, bacamo se jedna drugoj u zagrljaj, od uzbuđenja poput malih beba, ne možemo zaspati prije jutra barem taj prvi dan. Kod nas je „kozo, tuko“ izraz ljubavi. Zagrljaji od kojih se raspukneš, smijanja dok čitav kvart odjekuje. Muž joj je još temperamentniji. Pa ona prije odlaska na posao, obavezno ga upozori: „Nemoj zahebavat i nemoj se raspravljat previše. Pazi me se spakira li ona kufere zbog tvog brbljanja!“.Ostanemo ja i on. To su nemile rasprave, obavezno "gonimo kontru", bez dlake na jeziku. Bez obzira što "gonimo kontru", onako šutke, uvijek jedno od drugoga ponešto nauči. Ne trebam birati riječi, izleti mi: „Aj, u p.m.“, izleti njemu. Opet na kraju, volimo se.

Dolazi ona s posla, sva zabrinuta.  „ Jel sve okej? Jel te izgnjavio? On ti je divna osoba, samo taj temperament! Nemoj zamjerat.“ Svaki put odgovorim isto: „ Prestani se zamarati. Kad bi ti samo znala koliko smo slični. Da izgnjavio, spasio me. Ono sve kad bi mi bio namjenjen brat blizanac, vjerojatno bi bio nalik njemu. Razumijem ja njega više nego što misliš. Samo sam ja ovamo naučila držati oklop. Znam kakva je osoba. Ta i sama sam takva. Ako treba istog trena bubrege izvaditi, za potpunog stranca, evo ga, tu smo To naše blejanje, mlataranje rukama, izrazi lica kojima ne trebaš čitati kakve smo volje, niti skidati maske. To naše impulzivno: „ Aj u p.m., pa dvije sekunde nakon: „Nisam tako mislila!“, sve ja to razumijem. Zato više ne brini. Ova mi prepiranja dušu spase i nahrane. Ne boj se psa koji laje, već onog koji šuti i reži.“ 

Njoj pada kamen sa srca, pa mi oplete od srca jedno: „Tuko!“ s ogromnom dozom ljubavi, bez fige u džepu. Bez onoga jedno mislim, drugo pričam, treće radim. Eto, baš mi dušu nahrane ti odlasci malo južnije, gdje svakako nije tužnije.  Već šarenije, iskrenije i temperamentnije.

Volim ja i ovo ovdje, volim i Zagreb, no svakako ako vam netko upadne na ulici s izjavom kako vam je predivna kosa, iz čista mira, to sam ja. To je kompliment, ništa van toga, dio temperamenta koji čak i kad te pošalje povremeno u „p.m.“, shvati to kao izraz brige i ljubavi. Jedino što kod ovog temperamenta ne prolazi jest ignoriranje i apatija. To vam nije dobar znak, nikako.