Što se krije iza savršenih života na Facebooku?

Čitam anonimnu objavu žene u grupi na Facebooku gdje piše kako joj smeta što neki ljudi koje poznaje objavljuju na facebooku sve redom slike i statuse kako im je lijepo, kako uživaju, nešto im se sjajno događa i ona otvoreno priznaje kako ju to dovodi do bijesa. Jer je ona upravo iskopala njivu i sva je oznojna i umorna, dok se drugi preseravaju po faceboooku, a zna ih uživo i nije samo da po cijele dane uživaju, onako kako to facebookov zid predstavlja.

To me podsjetilo i kako mi se prijateljica pred godinu dana požalila da kada otvori facebook, padne u "depresiju". "Gledam zidove cura iz srednje, jedna živi u New Yorku, druga ima dvije jahte, samo ja perem rublje, kuham ručak, rintam za prosječnu plaću,..." Prijateljici sam, između ostalog, objasnila kako se rublje pere i u New Yorku.

Postoje nekakva psihološka istraživanja koja su povezala uspoređivanje vlastitog realnog života s životima vaših facebook prijatelja s padanjem u loše raspoloženje. Kada biste malo razmislili, stvar je možda baš upravo suprotna. Ja osobno stavljam na tu društvenu mrežu pretežno vesele, lijepe stvari, trenutke, slike i objave. Zašto?

Bilo je to 2008., zatrudnjela sam s prvim djetetom, što je lijepa vijest i divno stanje. Suprug je slušao vijesti nekoliko dana zaredom, kad sam primjetila kako moj unutarnji monolog počinje ne odgovarati stanju u kojem jesam. Ta je godina bila prva krizna godina, pad burze, vijesti su to pompozno najavljivale, a uz sve to je i premijer, donedavno glava države, završio u zatvoru zbog pljačke enormnih razmjera. Opljačkao je, naravno, tu Lijepu našu, kud još tada kada je na pomolu Svjetska ekonomska kriza, pa baš sam super tempirala donošenje djeteta na svijet, užasno. Slušajući vijesti, dobivala sam dojam kako ćemo uskoro svi goli raščupani po ulicama ili umirati od gladi ili se ubijati za koricu kruha. To je nekako i vrijeme kada sam prestala slušati Vijesti. Zašto? Jer sam se osjećala loše nakon slušanja istih. Ratovi, nezaposlenost, ubojstva, bolesti, pa opet ispočetka. Neke stvari vam podsvjesno ulaze u glavu, koliko god vi mislili kako neće.

Zato ja baš volim ući na taj Facebook i vidjeti kako je netko diplomirao, netko dobio dijete, netko se slikao na jahti, netko na njivi s osmijehom, netko radi nešto u čemu uživa. I iste te stvari volim dijeliti. Događaju se strašne stvari svaki dan i svi smo ih mi svjesni, potrebno je pomoći koliko to osobno možemo, nastojati da ne budemo mi ti koji će npr., opljačkati vlastitu državu zbog kolekcije skupocjenih satova, ali ne trebamo slušati neprestano kako je svijet grozno mjesto. Jer, događaju se i lijepe stvari svaki dan. Pa ako se već ovi na vijestima ne sjete malo više pozornosti dati tim lijepim stvarima (zašto ne bi nekad udarna vijest bila uspjeh kreativnog čovjeka u nekom obrtu?), neka ih na Facebooku.

Svi mi imamo nekakvih problema, većih ili manjih, loših dana, ružnih slika, svađa s partnerom, glavobolja, svaki ama baš svaki naš Facebook prijatelj ima takvih životnih sastavnica. I što imamo od toga da on sada piše "Ajme meni, glava mi se raspada, auto mi se pokvarilo, stigao mi je račun velik kao kuća..." On je svoj problem time još i povećao, a mi svoj nismo smanjili, zasigurno. Ali, kada pročitamo kako se nekome događa nešto lijepo, pa moramo priznati kako je to i olakšavajuća i motivirajuća činjenica. Zato, razmislite malo jesu li ona psihološka istraživanja točna, možda su trebala biti upravo suprotna. A sada, razmislite još jednom što vas je danas razveselilo, usrećilo, uljepšalo vam dan. Što god to bilo, makar i šalica tople kave, okačite to na Facebook. Lajkam!