Sjajno je s vremena na vrijeme dobiti "nogu u guzicu"

Evo jedne teme koju često čujem kao problem. Razočaranja drugim ljudima. Razočaranja onime što su oni po našim kriterijima trebali uraditi za nas. Ono što smo mi ili napravili ili bismo napravili za njih. Nismo dobili isti tretman zauzvrat. Užas, osjećamo se ljuto, povrijeđeno, nasamareno, bjesnimo. 

Kao olakšanje, (mislimo), a ustvari kao sol na ranu, pronađemo u tom trenutku dvjestopedeset ljudi koji će s nama glasno uzdahnuti i prevrtati zgroženo postupke tog nekoga ili tih nekih koji su nas razočarali. Grozni su, užasni, osjećamo se kao mali povrijeđeni miševii. Pa kako je taj netko mogao? Kako je stvarno, zbilja mogao to napraviti ili reći, a još gore, ne napraviti ili ne reći? Svatko ima različite sisteme, odnosno kriterije stvari po koje ide ono - kako je mogao? Ovo je dok ne shvatiš, izvor većine razočaranja na svijetu.

Što radiš s razočaranjima? Koga uništavaš? Uništavaš samo i jedino sebe. Sva ljutnja, tuga, bijes iliti ne znam ni ja kakve emocije, kolaju tvojim bićem i nagrizaju ga poput solne kiseline. Zaustavi se jednom, što prije, to bolje i shvati. Svi imamo svoje kriterije, osobne, etičke, moralne, ovakve, onakve. Svi naši kriteriji polaze od nas samih. Tu se događa problem. 

Bilo koja druga osoba ima svoje vlastite kriterije, ne naše. Netko je zbilja takav da mu ni najmanji problem nije ostaviti vas na cjedilu kada vam je pomoć najpotrebnija. Da, to može biti netko kome ste milijun puta u istoj ili sličnoj situaciji poklonili vlastitu krv, suze i znoj. Iznijeli ga na ramenima, svu težinu njega, niste dobili ni hvala. Pomogli bilo fizički, psihički, materijalno. Nalazite se u istoj situaciji, dobivate „šipak“. E, sada ste ljutiti, uništavate sebe i još više se gurate „dolje“. Napravili ste si otrov koji sporo ubija i ovisno o tome koliko ga dugo ispijate, ovisit će vaše stanje. Svi smo rođeni, odgajani, takvi od sebe da imamo kriterije. Makar one osnovne. Majka i otac vole svoju djecu, prijatelji su tu jedni za druge, policajci štite narod, ako sam ti dao čašu vode, kada budem crkavao od žeđi, ti ćeš meni dati čašu vode. No, što kada naletimo na iznimke od pravila? 

Gle, stvarno, neke majke i očevi ne vole svoju djecu, nekada prijatelji nisu tu jedni za druge, a policajcu nekad znaju biti korumpirani kriminalci. I eto vas, žedni ste, gledate molećivo čašu vode u rukama vašeg razočaravatelja, a on je ispija sam. Ili vas ne čuje, iako ste mu na svim jezicima koje poznajete, pa i znakovnim jezikom, objasnili kako ćete umrijeti od žeđi. Zna se čak i dogoditi kako je vaš razočaravatelj osoba koja osobno nikada nije žedna i ne razumije da netko može biti žedan. Umjesto da se stavi u vašu kožu i shvati vašu žeđ, ona vas, recimo, još i optuži kako možete biti žedni, izlije vodu u wc školjku i ljutito ode od vas. Ljuteći se što ste uopće žedni. Što ćete napraviti tada? Osim što ste šokirani, sada ste još i žedniji, jer ljutnja i bijes pojačavaju žeđ. Tražili ste pomoć i razumijevanje i netko vam je dao „nogu u guzicu“.

 Sada pažljivo slušajte što ću vam reći. To je divno. Tu leži vaša snaga i vaš uspjeh. Jer je „noga u guzicu“ nešto što je poprilično podcjenjeno. „Noga u guzicu“ je ogroman korak naprijed s onog mjesta na kojem ste dosad stajali. Zamislite tu sliku u glavi. Bili ste nemoćni i stajali na mjestu, niste se mogli pomaknuti ni milimetra. Da ste bili te sreće i naišli na nekoga punog razumijevanja, nježno bi vas zagrlio, misleći kako ste krhki, te bi vam pomagao lagano, koračić po koračić u dolasku do cilja. Trebalo bi vam puno duže vremena. „Noga u guzicu“ vas je lansirala do neslućenih mogućnosti. Ako je malo i zaboljela, sav onaj inat i bijes vas je oživio. Sada ste već u poziciji, odskočili ste, rekli „tko te ...., ne treba mi tvoja pomoć, zgrabili vodu i popili je i tada ste shvatili koliko ste snažni, koliko ste hrabri, te koliko se možete sami za sebe izboriti. Možda i puno više no što bi, da ste bili tetošeni, maženi i paženi. 

Bacite sva očekivanja, nenormalno ćete si olakšati život.. Budite ono što jeste, život vam vraća sve ono što ste ikada dali. Ne pitajte se kada i od koga, shvatit ćete, samo se prepustite i zahvalite za sve „noge u guzicu“ koje ste dobili. One su od vas napravile ono što ste sada, one su vas ojačale i izgradile u puno, puno jače biće, no što se bili prije. Sjetite se  koliko je istinita ona „ono što vas ne ubije, to vas ojača.“ Pa i ona „onaj tko vas ne ubije, taj vas ojača.“ Sada izgovorite ovo naglas. Hvala svima koji su mi dali „nogu u guzicu“, jer sam odletio naprijed, a oni su još uvijek na istom mjestu!