Pištolj uperen u glavu i misli pozitivno

Primjećujem sve češće postove ljudi isfrustriranih navalom pozitive i New age duhovnjaštva. Razumijem njihovu zasićenost. Svega previše, dovodi do nagona gađenja i povraćanja. Proučavam ove stvari, uživam u njima i smatram ih ogromnim blagom. Koje zasigurno dovodi do ljepšeg, boljeg i ugodnijeg života. No, života, rekoh. Opušteno, rekoh. Zašto dosta ljudi još uvijek okreće očima na bombardiranja pozitivom? Jer se prešla mjera. Duhovnost i emocionalno silovanje nemaju puno istinske veze jedno s drugim. Pojavljuju se „life coachevi“, upravo ispali iz svježe majčine utrobe, prosvijetljeni nakon odgledana dva videa o pozitivnom razmišljanju. Iskaču njihove glave s ekrana, koji god da upališ. Slijedi, prati, promijeni život nakon što mi gurneš par stotina eura u ruke, itd. Naravno da su ljudi isfrustrirani. Sjedi čovjek kod kuće, slomljene kralježnice, ostao bez posla. Iskoči mu kao iz paštete tek punoljetno, s dvije dlačice brade obraslo kozle i viče: „ Zamišljaj sastavljenu kralježnicu, zamišljaj posao iz snova. Ako ti ne stigne za dva dana, kriv je tvoj ego, jer ga nisi ubio. Ne vraćam novac nazad!“Odsijecite mi glavu, ako čovjek ne dobije i infarkt nakon ovoga. 

Nemam ništa protiv mladih ljudi voljnih znanja. Niti starih. Niti prenošenja istinskog znanja. No, osjeti se kada vas netko silovito uvjerava u nešto u što ni sam ne vjeruje.  Baš kao što sami primjetite težinu nečega. Čitam već nekoliko godina retke jednog mladog dečka. Oduševljena sam. Toliko mudrosti, kvalitete, duše i spontanosti u svakoj napisanoj riječi. No, taj dečko nikome ne stavlja svoj izraz u grlo. On teče, ljudi ga sami primjete i osjećaju se dobro nakon toga. S druge strane, prisilno slušam njegovog vršnjaka. „Taj i taj učenjak je Bog, samo on nosi apsolutnu istinu. Svatko tko ne slijedi njegovo učenje je niškoristi. Najveći cilj u životu mi je neka mlima privučem jahtu, vilu, bazen, mlažnjak.“ Ne smiješ niti progovoriti nešto, da ga usmjeriš iz ludila u koje se uvaljao. Ma kakvi. „Šuti, on zna bolje od tebe!"Ako se ne slažeš s njim, poklapa ljutito slušalicu. Duhovnost ravna mojoj trogodišnjakinji koja isto učini na svaki pokušaj razgovora koji ne odgovara njenom naumu.  „ Sinko moj, privuci ti sebi sve to, ali samo će ista budala ležat na toj jahti. Ništa se promijeniti neće.“ Eto ga, progovorio moj ego. Nisam ga ubila, očito. Pobogu, ljudi ego znači ja. Ubiti ego znači ubiti sebe. Ego se ne ubija! Ego se drži pod kontrolom. S njim se rugaš kada te priječi da budeš sretan. A često to radi. „Nemoj ići na plažu, debela si.“ Onda ga izvičeš: „Ti ostani doma ako se osjećaš debelim, a ja idem na plažu.“ Nekad se ego želi svađati bez razloga. Nabaciva ti misli koje nemaju veze s vezom. Pa napraviš dernek, povrijediš nekoga ili sebe bez razloga. Tu se ego drži pod kontrolom. No, što kada te netko izhebe sedamsto puta zaredom? Hoćeš ubit ego? Ne, pozvat ćeš ga lijepo neka ispruži srednji prst i vikne: „Ooooodjebi!“ Ego se ne ubija, s egom se održava odnos. Najbolji za tebe i sve oko tebe.

Zatim još nešto. Kažeš: „Osjećam se tužno.“ „ Ne! Ne tako! Ne smiješ se osjećati tužno! Ne tako! Misli pozitivno.“ Ne smiješ se osjećati tužno, bijesno, razočarano? Nikada? Iako se osjećaš tako?“ Ljudi moji, ne postoji taj duhovnjak ili „life coach“ na svijetu koji se s vremena na vrijeme ne osjeti tužno. Mrvicu. Makar dvije minute. Onda te netko siluje kako je tvoj osjećaj neprirodan pa se još i kriviš jer si tužan. Ne, odhebi to! Ljudi koji nisu površni u ovome, ljudi koji istinski znaju. Reći će ti kako je tuga, baš poput sreće, prirodan osjećaj. Reći će ti da se isplačeš i pustiš tugu da odradi svoje. Jer su emocije čistači psihičkog svijeta i čine nam dobro. Da, pogotovo one koje smo nazvali negativnima. Samo, nećete ostajati u tuzi sto godina. Sutradan već zaboravite na to i idete dalje. Dakle, emocije se ne negiraju, one se kratko prožive i idete dalje. Pozitivno mišljenje  je vjera. U pozitivan ishod. Sve to imate prirodno u sebi. No, nije vam lako u današnje vrijeme. Do pola života vas je netko silovao crnjacima, tragedijama i gurao u negativu. Sada vas hrpa novonastalih motivatora pokušava u jedan dan dovesti do prosvjetljenja koje ni sami nisu škicnuli. Normalno je da ste isfrustrirani. Današnje vrijeme je puno i prepuno korisnih informacija s ovog područja. To smatram blagom.

Nemojte biti isfrustrirani jer ste tu gdje jeste.Točno tu gdje jeste je savršeno pošto tamo trebate biti. Život je tekuća voda i uvijek će nositi poneki izazov, pošto su izazovi šanse za rast. Život nije mrtvo stanje, misli pozitivno, budi savršen, glumi kako je sve uvijek savršeno. Ako je nešto sranje, slobodno izgovori: " Ovo je sranje!" Čim to izgovoriš, sranje gubi moć jer znaš kako te ne ugrožava.  Svi smo jednako vrijedni i svi ćemo jednom sigurno i sretno stići doma. Svi imamo svoj put. Slušajte sebe, pratite svoj osjećaj. Živite život sada, najpotpunije što možete. Prodišite duboko svaki puta kada se osjetite da niste dobro. Birajte sve više u svom životu osjećaj povjerenja u čudo života. Bez straha. Bez presinga. Sigurni ste, voljeni ste, vrijedite. Na pravom ste putu, uvijek. Budite autentični, volite sebe, to je najpozitivnija stvar koju možete napraviti. Ponekad to znači, pokazati psu koji vas iz čista mira napada, srednji prst, uz jasno i glasno: "Odhebi!", umjesto odašiljanja lažnih pozitivnih misli dok se kidate od straha.