Sanjala sam

Sanjala sam svijet u kojemu je bilo dozvoljeno biti ono što jesi i to što jesi nikome nije smetalo. 

Sanjala sam svijet u kojemu si mogao odjenuti ono što se tebi sviđa i pričati vlastitu istinu.

Sanjala sam svijet u kojemu si mogao stvarati, izraziti svoje sposobnosti i biti pošteno plaćen za to. Sanjala sam svijet u kojemu nisi morao neprestano nositi maske kako bi se trudio neka u svakom trenutku ostaviš dojam kako si najljepši, najbolji, najpametniji i najsretniji. Jer i svi ostali imaju takve maske. Pa se natječemo koja je bolja. To natjecanje je umaranje i gubitak života.

Sanjala sam svijet u kojemu si mogao biti točno ono što u tom trenutku jesi. U jednom trenutku najljepši, najbolji, najpametniji i najsretniji, u sasvim idućem trenutku najružniji, najtužniji i najnesretniji. Baš kao i svi ostali.

Sanjala sam svijet u kojemu je bilo dozvoljeno smijati se punim plućima jer si jednostavno, eto sretan i smije ti se punim plućima.

Sanjala sam svijet u kojemu je bilo dozvoljeno plakati iz sve snage, jer si jednostavno, eto tužan i plače ti se.

Sanjala sam svijet u kojemu se zdravlje nije gubilo zbog novaca i natjecanja.

Svijet u kojemu nisu postojali sistemi ili ako su postojali, bili su za svakoga jednaki.

Svijet u kojemu čovjek u čovjeku nije vidio prijetnju, već prijatelja.

Dok sam tako, sanjala, upitala sam se , postoji li šansa kako jedni drugima postanemo takvi sistemi.

Dok sam tako sanjala, shvatila sam kako sam još uvijek jedno veliko dijete i nemam pojma što će se dogoditi sa tim mojim snovima.

Tad sam se, baš kao i svako veliko ili malo dijete, nasmijala, zaboravila na snove i počela igrati s pijeskom.