Za sve kojima govore kako su "drugačiji"

Ovaj pojam „drugačiji“ je podosta subjektivan i apstraktan te ga je teško pojasniti. No, ako ste se ikada našli u bilo kojem slučaju „van okvira“ i van normi, odjevanjem, razmišljanjem ili bilo čim drugim što ističe vašu individualnost, zacijelo ste dobili jedan od divnih epiteta kako ste „drugačiji“. Raspon tih epiteta je mogao biti emocionalno raznolik.

 Neki su izgovoreni sa strahom, neki s podrugljivošću, a neki s divljenjem. Kao što to obično biva, nije važno što se govori, nego tko govori. Tu leži raznolikost značenja pridjeva „drugačiji“. Nisam nešto previše odudarna od okoline, ali sam ipak „drugačija“. Nemam rep, nemam rogove i takve stvari. Ali, recimo kako razmišljam svojom glavom. Moje razmišljanje me može dovesti do krivih zaključaka i dovelo me stoput, pa ga onda popravim. Ali opet mislim svojom glavom. Vezano uz bilo što na svijetu. Ako smatram kako je nešto za mene drugačije od onoga što kaže doktor, ministar, baba iz sela ili bilo tko drugi, poštujem tuđe mišljenje ali zadržavam pravo na svoje i ne tresem se zbog toga. A znala sam se nekada davno tresti i nervirati.

Sjećam se nekih svojih izjava kroz srednju školu koje su dobivale uzvike:“Koja si ti legenda!“. Izrečeno je bivalo u pozitivnom smislu, ali me intrigiralo što to ustvari znači recimo ta rečenica kako je netko legenda. Nikada neću zaboraviti kada mi je u jednom periodu studentskog života novopečena cimerica rekla kako je, kada je jednoj našoj zajedničkoj prijateljici rekla kako će živjeti sa mnom, ista izjavila skučeno:“Ajme, znaš, ona ti je malo čudna.“ Ova joj je odvratila:“Pa ok, i ja sam čudna.“. Svaka joj čast.

Provela sam stanoviti period u šoku, bijesu, tuzi jer mi nije bilo jasno. Zvala sam staru cimericu te smo zajedno vodile dugačke razgovore o izjavi dotične. Razgovore pune bijesa, pitajući se za što je izraz to čudno. Da li je to izraz za bezbrojne trenutke kada smo ju primile u stan, bodrile i hrabrile u počecima studentskog života? Sada mi je sav taj bijes potpuno smiješan. Često se nisam uklapala potpuno u okolinu. U dubini sebe. Ne mogu ni sada reći kako se potpuno uklapam uvijek i svuda. Uklopim se jer sam naučila znanje koje svi mi kad tad naučimo. Znanje prilagodbe svemu, svačemu i svakome. Ali do određene mjere.

 Iskreno ću vam reći kako je meni razgovor s nekim s kim sam na istoj valnoj duljini veće bogatstvo od bilo koje materijalne stvari. Nakon njega sam ispunjena elanom i snagom kao da ste mi dali čudesni eliksir. No, smatram kako je najvažnije razumjeti se sam sa sobom. Jedna moja bliska osoba često puna divljenja izjavi:“Bože moj, kako su ljudi različiti, ne postoje iste dvije osobe na čitavom svijetu i upravo to je ono što čini svijet čini lijepim.“ Stoga, ako vam je netko nametnuo loš osjećaj upotrebljujući pridjev da ste „drugačiji“, znajte kako osjećaj ne bi trebao biti loš. Osjećaj bi trebao biti prirodan. Jer smo stvoreni kao „drugačiji“. Samo što su neki to zaboravili. 

Mnogi se boje. Biti ono što jesu, a ne ono što netko želi neka budu. Pa se ukalupljuju, svi nose iste frizure, traperice i izgovaraju iste rečenice. Biti ono što jesi nije lako. Ali je biti ono što nisi puno teže. Osjećaj onoga kada si ono što jesi je neopisiv osjećaj slobode. A sloboda nema cijene. Bivanje onoga što nisi je najveći izvor nesreće na planeti. Kada si ono što jesi, kada voliš to što jesi, nemaš potrebe nauditi ikome. Nemaš potrebu zabuljiti se u Crnca na ulici samo zato što ima drugačiju boju kože. Ti znaš kako je to samo njegova boja kože, baš kao što je tvoja boja kože bijela. Ništa drugo, a pogotovo ništa zarazno. Čak si ushićen jer postoje bića drugačija od tebe. 

Bilo bi previše dosadno kada bismo svi bili isti. Zašto onda uporno pokušavamo isto? Ljudi koji vas etiketiraju kao „drugačije“ na ružan način su ljudi koji ne žive ni mrvu svoje individualnosti i oni vam zavide. Oni vas se prije svega boje, jer njih plaši sve što nisu oni sami. A u dubini sebe vam zavide jer ste se odvažili. A oni nisu. Za kraj, zapamtite kako nikada isti nisu mijenjali svijet, već isključivo „drugačiji“. Da nije „drugačijih“, sada bismo živjeli u pećinama i u mraku. 

Zašto bi, pobogu nekome palo napamet otkriti struju ako svi razmišljamo na isti način? Zašto bi netko napisao knjigu ili skladbu ako su sva iskustva i mišljenja ista? Ne morate završiti kao inovator ili pjesnik. Ne tražim to od vas. Samo tražim od vas neka nastavite biti to što jeste, bez obzira koliko pridjeva „drugačiji“ dobijete. Jer tako mijenjate svijet nabolje. Činite ga izuzetno ljepšim mjestom za život. No, vi ćete me zasigurno poslušati ne zbog toga što ja kažem, već zbog neopisivog osjećaja koji imate kada ste ono što jeste. A to znači nešto što nitko drugi osim vas nije i nikada neće ni biti. Skočite od sreće u zrak jer ste „drugačiji“. Vi koji se možda još uvijek bojite pokazati svoju individualnost, upitajte se čega se bojite i je li to čega se bojite vrijedno?