"Seks i selo" (početak romana)

Na brdovitom Balkanu, smjestio se gradić. U daljnjem nazivu romana zvat ćemo ga Selo. Čisto iz paralele prema kultnom djelu „Sex i grad“, gdje je New York bio sjedište prikaza ljubavnog i seksualnog života četiriju dama. 

Naš gradić, osim što nije New York prema veličini, još je to manje prema načinu življenja. 

U New Yorku vam se naime, hebu otvorenih vrata, a u našem malom mjestu iza dobro zaključanih. 

Bez obzira što medijska pismenost nije toliko razvijena, informacije se, našim malim mjestašcem, šire brže no u najrazvijenijim dijelovima kugle Zemaljske. 

Praktični su to ljudi. Pametniji od Japanaca. Tolike godine i novac uloženi u obrazovanje i tehnologiju. Pa razna poučavanja, škole i tečajevi, kako bi stvorili čuda moderne tehnologije, a zatim naučili rukovati njima. 

Selo to rješava na ekonomičnije razloge. Svako selo na brdovitom Balkanu, pa tako i ovo naše ima svoj centralni medij. Centralni medij vam je, kralj (najčešće, kao u ovom našem slučaju, kraljica) svih informacija. 

Selo tako ima živi medij širenja informacija. Naš medij se zove baba Ranka. Davnih vremena, ljudi su bili lijeni da zapamte nečije ime, te su jednostavno skratili sebi muke. Tako su, sretnuvši koga god, muške osobe zvali Ranko, a ženske Ranka. Sirotoj su našoj baki, u jednom trenutku i roditelji zaboravili ime, te je tako prihvatila sebe kao Ranku.

 Za karijeru se odlučila negdje u dvadesetima, vraćavši se sa Svete mise. Propovijed je tekla o tome kako svaki čovjek na ovom svijetu ima svoju svrhu. Baš njegovu, jednu, jedinstvenu. 

Ranka je razmišljala. Bojala se odlaska u pakao. Pod hitno joj je trebala svrha. Shvatila je kako nema volje ni potrebe baviti se svojim životom. U isti mah je primijetila kako zbilja izvrsno iznosi pretpostavke o tuđim životima. Baš kao što je primijetila da ju ljudi opijeno slušaju. 

Već u ranoj mladosti uspjela je najboljoj prijateljici, kada je zastala nasred ceste i zadignula dokoljenku dva milimetra zbog hladnoće, pridjenuti epitet kurve. 

Mada je ostala bez prijateljice, koja se zbog Rankine jezičine, nedugo nakon i objesila, Ranka je shvatila što joj ide. Busnula se zahvalno u prsa. Istinski sretna jer neće gorjeti u paklu. 

Njena je svrha nađena. Bogme, moram vam reći, evo pedeset punih godina ju uspješno obavlja. Voljela bih, kada bi netko od vas, predložio babu Ranku za Nobelovu nagradu. Ona to itekako zaslužuje. Ako se slučajno bojite odlaska seoskog medija u Raj, te neinformiranosti našeg malog, suncem i morem okupanog Sela, prestanite. 

Bog je mislio na svaki detalj. Ranka ima nevjestu. Koja se vješto uči zanatu. Jer ne može kod vrsne svekrve biti nevrsna nevjesta. To tako ne ide...